Fiziološki utjecaj tehnike glađenja na ljudski organizam
Tehnika glađenja je jedna od najstarijih masažnih tehnika. Čak ju i Homer spominje još 800 pr. Kr. u svojoj Odiseji. U jednoj od opjevanih scena u Odiseji, možemo vidjeti kako su prelijepe žene nježnim glađenjem nanosili ulje na kožu ratnika kako bi ih oporavile nakon bitke.
Glađenje kao tehnika je vrlo važna, međutim, zbog svoje jednostavnosti, dosta je zanemarivana. Čak i kod iskusnih terapeuta, njena uloga i važnost su podcijenjene.
Zašto je tehnika glađenja važna?
Masaža bilo kojeg dijela tijela započinje i završava tehnikom glađenja. To je tehnika koju klijent osjeti na početku i na kraju. Prvi dojam je bitan u bilo kojem poslu, pa tako i u masaži. Tehnikom glađenja dajemo taj prvi dojam, kojim možemo stvoriti povjerenje između nas i našega klijenta.
Tehnikom glađenja raspoređujemo ulje po segmentu tijela koji ćemo masirati i pritom ispitujemo površinsko tkivo. Tehnika glađenja je isto i prijelazna tehnika, tj. „ljepilo“, koje koristimo između svake nove tehnike kako bi naša masaža imala „glavu i rep“ i bila što ugodnija našem klijentu.
Kod tehnika glađenja moramo obratiti pozornost na smjer izvođenja. U pravilu, tehnike glađenja uvijek izvodimo u smjeru venske cirkulacije (od periferije prema srcu), iz razloga što vene i limfne žile imaju zalistke koji sprječavaju retrogradno vraćanje krvi.
Ukoliko ćemo izvoditi tehnike glađenja u suprotnome smjeru, možemo oštetiti zalistke i izazvati njihovo slabljenje što posljedično može uzrokovati varikozne vene i oticanje ekstremiteta.